Kada je počeo Veliki rat Kovin je bio u sastavu Austro-ugarske monarhije. U oktobru 1915. godine, tokom austrougarsko-nemačke ofanzive i forsiranja Dunava kod Smedereva i Kovina, grad je postao veliko prihvatilište i bolnički centar za stotine ranjenih i bolesnih vojnika sa obe zaraćene strane. S jedne srpske i s druge austrougarske i nemačke. Surovost Prvog svetskog rata izučava se decenijama u vojnim i istorijskim radovima, a o tome svedoči i oko 20 miliona poginulih.
Forsiranje Dunava između Kovina i Smedereva kosilo je ratnike obe vojske. Na austrougarskoj teritoriji u Kovinu delovao je odbor Kola srpskih sestara koje su prihvatale ranjenike, zbrinjavale ih ne pitajući i ne gledajući sa koje su strane žrtve. Isto kao što je to činio i Crveni krst.
Iz tih dana ostala su svedočenja da su lokalne Srpkinje i aktivistkinje zbrinule na stotine ranjenih, ali i svedočile umiranju. Ostalo je oko 500 zapisanih srpskih, mađarskih, nemačkih imena, a svi su sahranjeni zajedno, u grobnice na kovinskom groblju.
Udruženje potomaka ratnika od 1912-1918. godine u Kovinu, osnovano je pre trideset godina. Prvi predsednik Udruženja Milan Divac jedan je od prvih zagovornika da se mesto na kome počivaju sahranjeni ratnici propisno obeleži, uredi i da se u znak sećanja na žrtve, ali i kao poruka mira i tolerancije podigne spomen obeležje .
„Spomenik mira i razumevanja“ podignut je na mestu gde su u 60 humki položeni ostaci oko 300 srpskih i oko 200 austrijskih, mađarskih i nemačkih vojnika. Spomenik su podigli Kovinci i svi ljudi dobre volje sa porukom o suživotu svih nacija. Ideja je podržana od Pokrajinskog sekretarijata za kulturu Izvršnog veća Vojvodine, Opštine Kovin, Udruženja potomaka ratnika 1912/18 iz Kovina, opština Smederevo, Pančevo i Vršaca, Udruženja ratnih dobrovoljaca, ustanova kulture, nesebičnih darodavaca.
Na dan oslobođenja Kovina u I Svetskom ratu, 12. novembra 2009. godine, prvi put su brojne delegacije izašle da se poklone senima i polože vence.
Delegacija odborničke grupe Pokreni se za Kovin
Na Dan primirja 11. novembar, delegacija odborničke grupe Pokreni se za Kovin, položila je venac, u znak sećanja na herojske bitke, divljenja vrednu hrabrost i borbenost srpskog vojnika, koji je pregazio Albaniju i vratio se oporavljen da konačno oslobodi svoju grudu zemlje. Ali i na one ratnike austrougarske kraljevine koji su daleko od svog doma poginuli u bormabam ili od posledica ranjavanja.
Tri godine posle bitke oko Smedereva i Kovina, oslobođen je Kovin i tada priopojen konačno Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a Austrougarska monarhija se raspala. __________________________________________________
I ovog novembra delegacija Vojske Srbije, vojni izaslanik ambasade Austrije u Beogradu, predstavnici Opštine Kovin, delegacije udruženja potomaka ratnika iz gradova i mesta u Kovinu i okolini, preduzeća, ustanove, škole, položile su cveće i vence pošto su prethodno sveštenici dve konfesije, pravoslavne i katoličke održali opelo za preminule.
Skupu se obratila predsednica opštine Violeta Ocokoljić ističući da sloboda nije poklonjena, već su se za nju borili hrabri srpski ratnici, i nisu odustali ni kada je bilo najteže. Zato je obaveza potomaka tih ratnika da čuvaju slobodu.
Naš čitalac Dejan Trajković poslao nam je fotografiju sa juga Francuske gde se svake godine na Dan primirja polaže venac na srpskom groblje gde leže posmrtni ostaci 22 srpska vojnika.