Dr Slavica Plavšić o Opštoj bolnici Pančevo

Kada pomenete Opštu bolnicu Pančevo realno mnogim se pacijentima kosa digne na glavi i jeza prostruji kroz telo: „Samo ne tamo!“. Zašto je to tako? Zašto se desi da bez napajanja strujom kad nestane električna energija u sistemu, ostane operaciona sala? Zašto se desi da pacijentkinja sa odeljenja završi na dvorištu mrtva?

Kako je moguće da odeljenje pulmologije nema dovoljno lekova i injekcija za temperaturu. Kako se desi da pacijent u terminalnoj fazi ostane bez terapije tokom vikenda jer je spratna lekarka odlučila da ode na vikend, a „žena  će svakako umreti“. A onda, imate i druga svedočenja: zahvaljujući političkim vezama, taj i taj primljen je hitno, zbrinut i spašen. Intervenisali su lokalni vrhovi i moćnici i to je bila pacijentova sreća.

I ovo nisu prazne priče. Ovo su iskustva od kojih preživeli odustanu, a oni koji su nekoga izgubili nemaju više snage da se vraćaju i sve ponovo preživljavaju.

Sa druge strane, posvećeni lekari, humanisti, oni koji sa nežnošću kao za svog ličnog preuzimaju brigu o pacijentu i bore se do kraja, postaju deo te ružne slike o Opštoj bolnici Pančevo, kao o kasapnici. Nepravedno stigmatizovani.

Umesto da se leči, žena završi mrtva na dvorištu

Trebalo je da se zataška, foto Dr Slavica Plavšić

„U noći 13. novembra 2026. godine, oko 3.20 časova, u dvorištu Opšte bolnice Pančevo pronađena je osamdesetčetvorogodišnja žena koja se lečila na bolničkom lečenju na Odeljenju ortopedije i traumatologije. Uprkos pokušajima reanimacije, pacijentkinja je preminula. Više javno tužilaštvo u Pančevu saopštilo je 16. novembra da je naložena obdukcija i da se, u saradnji sa policijom, prikupljaju dokazi kako bi se utvrdile okolnosti smrti.

Jedna žena je došla u bolnicu da se leči. Njeno lečenje završilo se tragedijom. Iza tih nekoliko rečenica ostala je porodica kojoj je stigao kočeg i poslednji ispraćaj. Ostala su pitanja na koja još nema odgovora. I ostala je jedna zdravstvena ustanova čijem se imenu, po ko zna koji put, pridružuje vest koja izaziva uznemirenost i nevericu.

Kako je hospitalizovana pacijentkinja dospela u bolničko dvorište? Kakve su bile okolnosti njenog pada? Kada je obaveštena policija, zašto čak ni bolničko obezbeđenje nije obavešteno. Kako je organizovan nadzor nad pacijentima? Da li su sve mere hitnog zbrinjavanja sprovedene pravovremeno i u skladu sa stručnim protokolima„-piše u svom autorskom tekstu dr Slavica Plavšić, lekar koji se otvoreno zalaže za depolitizaciju u zdravstvu, za bolje uslove i ravnopravan tretman svih pacijenata. Doktorka Plavšić je specijalistkinja pulmologije u penziji, Pančevka, a i jedna od 250 kandidata sa Studentske liste-Studenti pobeđuju.

U tekstu koji je objavljen na stranici javniservis.net  Vreme je za odgovornost! Opšta bolnica Pančevo (FOTO) – Javni servis

Doktorka Plavšić dalje podseća:

„Samo dvanaest dana ranije, 1. novembra, oko 19 časova, Opšta bolnica Pančevo ostala je bez električne energije tokom prekida napajanja koji je pogodio više delova grada. Prema dostupnim informacijama, bolnica je bila bez struje duže od 40 minuta, a rezervni sistem, agregat se nije uključio. To se nikada nije desilo, čak ni za vreme bombardovanja! Zaposleni su morali da se snalaze kako su znali i umeli da zamene rad neophodnih aparata u jedinici intenzivne nege, kako bi održali u životu najugroženije pacijente.

Koliko je prekid trajao, zašto rezervno napajanje nije funkcionisalo i da li je bilo ugrožavanja pacijenata, mora se zvanično utvrditi.

Jer bolnica nije obična zgrada u kojoj se, kada nestane struje, sačeka da ponovo zasvetle sijalice. U njoj postoje ljudi čije disanje, srčana funkcija i život mogu zavisiti od uređaja koji ne smeju da prestanu da rade. Rezervno napajanje nije tehnički luksuz. Ono je deo sistema bezbednosti, baš kao što su to kiseonik, sterilizacija, protivpožarna zaštita ili odgovarajući nadzor nad pacijentima.

A Pančevo već ima iskustva sa vestima koje nikada nisu smele da postanu svakodnevica

Opšta bolnica Pančevo, foto Dr Slavica Plavšić

Setimo se avgusta 2024. godine i fotografija bolničke sobe sa vlagom i buđi, u kojoj su bile smeštene majka i jednomesečna beba. Javnost se zgražavala, nadležni su dolazili, obećavana je rekonstrukcija. U martu ove godine mediji su ponovo pisali o istom dečjem odeljenju i neispunjenim obećanjima.“

U Opštoj bolnici rade i ljudi koji su izuzetno posvećeni svom pozivu; “ U Opštoj bolnici Pančevo rade i izuzetno stručni, odgovorni i požrtvovani lekari, medicinske sestre, tehničari i drugi zdravstveni radnici. Ljudi koji znaju svoj posao, koji ostaju uz pacijenta i kada im okolnosti ne idu na ruku, koji godinama nose teret organizacionih problema koje nisu sami stvorili i nemaju ovlašćenja da ih reše.

Njihov rad zaslužuje poštovanje. Njihovi pacijenti to znaju, pamte i o tome govore.

Ali koliko god bili dobri, oni sami ne mogu da nadjačaju loš glas koji prati bolnicu. Svaka nova vest o nebezbednim uslovima, neispunjenim obećanjima ili tragičnom događaju baca senku i na njihov rad. Ne zato što su za sve odgovorni, već zato što javnost zdravstvenu ustanovu doživljava kao celinu.

Ali, da bismo razumeli kako je jedna regionalna ustanova koja opslužuje preko 200.000 stanovnika Južnog Banata došla do nivoa opasne improvizacije, moramo pogledati tamo gde počinje glavni koren zla: u sprezi politike i zdravstva. Poznato je da su mnogi zdravstveni radnici ove ustanove godinama bili redovni učesnici SNS sendvičarskih turneja, da su pravljeni spiskovi sigurnih putnika i glasača, a da su neposlušni surovo kažnjavani i mobingovani...

Poverenje se ne vraća saopštenjima. Ne vraća se ni novim slojem kreča preko starih buđavih zidova.

Vraća se istinom, odgovornošću i promenama koje pacijent može da oseti.

A Pančevo na takve promene predugo čeka.“ -Dr Slavica Plvšić

(Ceo tekst preporučujemo da pročitate na linku.)

 

Priredile Kovinske info

 

Podeli vest:

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povratak na vrh