Piše Dejan Kreculj
Posle jedne popodnevne oluje nestalo je struje u celom Kovinu. Veče se polako spuštalo, ali nije bilo ulične rasvete, niti onog toplog sjaja koji je inače dopirao iz prozora okolnih kuća, pa i onih dalje prema Dunavcu. Ceo Kovin tonuo je u mrak. Taj neočekivani prizor podsetio me je na davne dane kada sam, kao dete, provodio deo raspusta kod babe i dede na selu.
Kada bi se završili uobičajeni večernji kućni poslovi, baba bi otvorila prozor jedne od uličnih soba i započelo bi ono što se jednostavno nazivalo – „sedenje na prozoru“. Naslonjena laktovima na prozorski sims, bila je tako u neposrednom kontaktu sa svakim ko bi tuda prošao. Muškarci su u to vreme imali svoj „sabor“, obično na nekom od uličnih uglova, a na takvim mestima često su se nalazile i seoske prodavnice.
Gde su nekada bile takve radnje, može se prepoznati i danas, ukoliko je građevina opstala. To su kuće zidane „na lakat“ ili „na glagol“, kako se govorilo u narodu. Nalazile su se na uglu ulice, ali je sam ugao bio zasečen, tako da se upravo tu nalazio ulaz u prodavnicu. Taj arhitektonski detalj često se zadržao i na starim kućama. Pratila ga je i krovna konstrukcija: dve krovne ravni, okrenute prema ulicama, spajale su se iznad zasečenog ugla trećom, trouglastom površinom nad ulazom.
Takva je bila i nekadašnja prodavnica Huga Bera, u kojoj su se prodavali staklo i kristal. U posleratnom periodu dugo je služila kao Dom JNA, sve dok nije srušena, a na njenom mestu uređeno je dečije igralište. Ali, ako produžimo glavnom ulicom prema Čikljanu, već na drugom uglu, sa obe strane srešćemo takve kuće.
Dok je deda bio na svom saboru, gde su domaćini pretresali „muške“ teme – od setve i žetve, preko cene kukuruza, do poneke aktuelne političke vesti – baba je sa svog prozora vodila svoj deo večernjih susreta. Na saboru se, uz razgovor, uvek našlo mesta i za obaveznu šalu o nekoj zgodi koja se dogodila u selu. Ni razgovori sa prozora nisu bili ništa manje sadržajni. Prolaznici bi se obavezno pozdravili, a neretko i zastali da razmene koju reč. Tu su se pretresale „ženske“ teme: pripreme za predstojeću slavu, udaja neke devojke, poneka kulinarska tajna, porodične novosti i druge aktuelnosti iz seoskog života.
Tako su se, na različitim mestima i na različite načine, odvijali večernji susreti komšija. Muškarci su se okupljali na uglovima ulica, a žene su razgovarale sa prozora svojih kuća. Nije bilo potrebno posebno zakazivati susrete niti odlaziti jedni drugima u goste. Dovoljno je bilo izaći na ulicu ili otvoriti prozor.
A onda, kada bi se dobro smračilo i kada bi komarci počeli da zuje oko prozora, baba bi ga zatvorila. U kući bi se upalilo svetlo, a večernji razgovori polako bi se privodili kraju i već bi zamirisala večera. Sutrašnji dan donosio bi nove obaveze i događaje, a potkraj dana i nove susrete na prozoru i na saboru.
Podjast https://tinyurl.com/wbhxxzmy