Nešto je šuplje na rekonstrukciji Doma kulture za 1,3 miliona evra

Ovo što vidite na naslovnoj fotografiji, nije umetnička instalacija nekog konceptualnog umetnika, niti deo izložbene postavke u galeriji Centra za kulturu Kovin. Ovo je novo građevinsko rešenje za krov kada pada kiša. Plastične posude i kanta raspoređene po podu galerije služe kao privremeno rešenje za problem koji je, valjda, trebalo da bude otklonjen upravo rekonstrukcijom zgrade?
Radovi na rekonstrukciji Doma kulture u Kovinu, koje izvodi pančevačka firma „Gradcom build“, privode se kraju. Ili bi bar tako trebalo da bude. Nakon odobrenog produženja roka, krajnji datum za završetak radova je ponedeljak, 23. novembar. Investicija čija je vrednost, nakon dodatnih radova, dostigla 161.826.688,84 dinara sa PDV-om, odnosno više od 1,3 miliona evra, trebalo je da donese obnovljenu i funkcionalnu zgradu. Međutim, fotografija iz galerije pokazuje da krov i dalje prokišnjava.
O problemima sa prodorom vode pisali smo još u julu, kada smo obišli prostorije koje koriste zaposleni Rudnika Kovin i Centra za kulturu. Tada smo zatekli oštećene podove i zidove, uništen laminat, vlagu, a pojedine kancelarije bile su toliko oštećene da su iseljene. Direktorka stručnog nadzora Vesna Savić tada je potvrdila da je upoznata sa nastalom štetom i da je izvođač radova ugovorom obavezan da sve sanira o svom trošku i prostorije vrati u prvobitno stanje. Pomenuta je i polisa osiguranja ugovorena upravo za ovakve situacije.
Ipak, kako saznajemo, problemi sa prokišnjavanjem nisu završeni iako je ceo krov renoviran. Zaposleni u Rudniku Kovin, čije se kancelarije nalaze na drugom spratu zgrade, ponovo imaju problem sa prodorom vode. U jednoj od kancelarija, u kojoj je nakon prethodnog oštećenja postavljen novi laminat, pod je morao da bude uklonjen svega dva dana kasnije, jer je prostorija ponovo bila poplavljena. Dakle, prvo je uništen laminat, zatim je postavljen novi, pa je i taj morao da bude skinut. Ako se ovakav tempo sanacije nastavi, možda će biti potrebno da se u predmer radova uvrsti i nabavka dodatnih podova za svaki slučaj. A sada se, dok se radovi približavaju kraju, voda skuplja i u galeriji Centra za kulturu.
Podsetimo, kako smo objavili 19. novembra, vrednost rekonstrukcije Doma kulture uvećana je za dodatnih 7.447.464,88 dinara sa PDV-om. Dodatni radovi odnose se na pripremne radove, spoljnu rasvetu i fasadnu aluminijumsku bravariju. Tako je prvobitno ugovorena vrednost od 154.379.223 dinara sa PDV-om porasla na 161.826.688,84 dinara. Istovremeno, izvođač je dobio i produženje roka, a kao razlog su navedene obustave radova. Ostaje pitanje zbog čega je do obustava dolazilo, koji radovi nisu mogli biti završeni u prvobitno predviđenom roku i da li je sve to bilo moguće predvideti kvalitetnijom pripremom projekta?
Kada smo već kod dodatnih troškova, nameće se još jedno pitanje, koliko će zaista koštati vraćanje u prvobitno stanje svih prostorija koje su pretrpele štetu zbog prodora vode? Nadzor je ranije jasno poručio da taj trošak neće snositi ni Opština, ni Centar za kulturu, ni Rudnik, već izvođač. Ostaje da vidimo kako će to izgledati u praksi i da li će sve zaista biti sanirano bez dodatnog opterećenja budžeta.
Ni fotografisanje nije baš jednostavno
Zanimljivo je i da smo, prilikom pokušaja da dokumentujemo stanje u prostorijama Rudnika Kovin, naišli na prepreku. Direktor Rudnika Miroslav Lepir nije nam dozvolio fotografisanje, uz obrazloženje da je za to neophodna dozvola Skupštine akcionara. Razumemo da postoje procedure i interna pravila kompanije. Ipak, kada se radi o prostorijama koje su deo zgrade Doma kulture, o radovima plaćenim novcem građana i o šteti koja je nastala tokom rekonstrukcije, javnost ima opravdan interes da zna u kakvom se stanju objekat nalazi.
Možda zaposlenima u Rudniku više ne smeta što se voda vraća u kancelarije, ali građanima Kovina svakako ima razloga da smeta. Oni su ovu investiciju platili, a ne bi trebalo da dobiju zgradu u kojoj se, umesto da se uživa u kulturnim sadržajima i umetničkim delima, postavljaju posude za sakupljanje kišnice.
Na kraju, nije sporno da izvođač može i mora da otkloni nedostatke i sanira štetu. Ali to nije odgovor na najvažnije pitanje, kako je moguće da se nakon rekonstrukcije vredne više od 1,3 miliona evra, uz dodatnih sedam miliona dinara i produženje roka, krov i dalje ne ponaša kao krov? U ponedeljak, 23. novembra, ističe poslednji odobreni rok. Tada bi radovi trebalo da budu završeni. Građani će, međutim, imati priliku da se uvere u kvalitet izvedenog posla tek kada sledeća kiša proveri ono što izvođač i nadzor tvrde da je urađeno.
Ono što ćemo sa posebnom pažnjom da ispratimo jesu potpisi lica koji će da preuzmu „završen objekat“.
Miloš Ljiljanić
Podeli vest:

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povratak na vrh