Savez vojvođanskih Mađara pretrpeo je ozbiljan izborni poraz, ali gubitak četiri poslanička mandata ne znači da je izgubio i sve političke poluge koje je godinama gradio. Od državnih sekretara i pokrajinskih institucija, preko Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine, do lokalnih vlasti na severu Vojvodine, SVM i dalje ima značajan institucionalni uticaj. Ipak, pitanje je koliko će taj uticaj moći da zadrži u novim političkim okolnostima.
Na parlamentarnim izborima 2023. godine Savez vojvođanskih Mađara osvojio je 64.747 glasova i šest poslaničkih mandata. Tri godine kasnije, rezultat je znatno slabiji – 35.461 glas i svega dva mandata. Stranka Balinta Pastora izgubila je 29.286 glasova, odnosno gotovo polovinu biračke podrške, a parlamentarni kapacitet smanjen joj je za dve trećine.
U odnosu na prethodne izbore, SVM više nema samostalnu poslaničku grupu, niti isti pregovarački kapacitet prema centralnoj vlasti. Stranka koja je godinama bila nezaobilazan politički partner, sa stabilnim brojem poslanika i jasnom pozicijom u parlamentarnim odnosima, sada se suočava sa potpuno drugačijom političkom realnošću.
Balint Pastor je nakon izbora priznao da je rezultat razlog za razočaranje, navodeći da su očekivali više, ali da su „preživeli referendumsku atmosferu“. Ipak, pokušao je da relativizuje izborni poraz, ističući da je SVM i dalje jedna od najjačih političkih organizacija u Srbiji i da je, uprkos smanjenom broju mandata, zadržao svoju političku poziciju. Rekao je da su treća politička snaga u Skupštini.
Od poslaničke grupe do dva mandata
Gubitak četiri poslanička mandata nije samo pitanje brojki. SVM je u prethodnom sazivu imao samostalnu poslaničku grupu, što mu je omogućavalo veći institucionalni prostor, neposrednije učešće u parlamentarnim procedurama i snažniju poziciju u političkim pregovorima. Sa dva poslanika, stranka više ne može samostalno da formira poslaničku grupu.
Upravo zbog toga je, neposredno pred konstitutivnu sednicu, predložila izmenu Poslovnika Narodne skupštine kojom bi manjinskim poslaničkim grupama bilo omogućeno da formiraju grupu sa tri člana. Ovaj predlog pokazuje da SVM pokušava da prilagodi parlamentarna pravila novoj političkoj realnosti u kojoj se našao. Stranka koja je godinama imala sopstvenu poslaničku grupu sada traži institucionalni prostor za manjinske stranke sa manjim brojem poslanika.
Tokom konstitutivne sednice Narodne skupštine, Balint Pastor podržao je kandidata Studentske liste za predsednika parlamenta, ali se usprotivio predlogu da svih šest potpredsedničkih mesta pripadne predstavnicima iste poslaničke grupacije. Pastor je insistirao da u skupštinskom rukovodstvu budu zastupljeni i predstavnici drugih političkih opcija, uključujući nacionalne manjine. Istovremeno je više puta naglašavao da SVM ne traži funkciju za sebe.
„Nama iz Saveza vojvođanskih Mađara ne treba ništa, nijedna funkcija, ni mesto potpredsednika Narodne skupštine“, poručio je Pastor.
Međutim, tokom rasprave Aleksandar Vučić javno je pozvao Studentsku listu da jedno potpredsedničko mesto ponudi SVM-u. Pastor je tu ponudu odbio, insistirajući da mesto pripadne nekom od predstavnika drugih manjinskih stranaka.
Njegovo protivljenje izboru svih šest potpredsednika iz jedne poslaničke grupacije obrazloženo je parlamentarnom tradicijom i potrebom da se očuva pluralizam. SVM, međutim, nije dobio potpredsedničko mesto, a svih šest funkcija pripalo je kandidatima Studentske liste.
U kontekstu izbornog rezultata, Pastorovo insistiranje na zastupljenosti manjina otvara i pitanje njegove političke težine. Sa dva poslanička mandata, nakon gubitka gotovo polovine birača, koliko je SVM u mogućnosti da utiče na raspodelu funkcija u Narodnoj skupštini i da nastupa kao politički arbitar u pitanjima parlamentarnog predstavljanja?
Samo državni sekretari, nikad ministri
SVM je godinama razvijao model političkog učešća u izvršnoj vlasti kroz pozicije državnih sekretara, umesto insistiranja na ministarskim funkcijama. U Vladi formiranoj 2024. godine stranka je imala osam državnih sekretara u osam ministarstava. U aprilu 2025, prilikom formiranja nove Vlade, zadržala je sedam državnih sekretara, dok Aniko Jeraš više nije bila među imenovanima.
Državni sekretari nemaju političku moć jednaku ministrima, ali su važni za kreiranje politika, komunikaciju sa lokalnim samoupravama, realizaciju projekata, pristup državnim programima i konkursima, političku koordinaciju i zastupanje specifičnih interesa mađarske zajednice.
SVM je upravo na ovaj model učešća u vlasti računao. Pastor je i pre izbora izjavljivao da stranka ne insistira na ministarskim funkcijama, već da je model državnih sekretara pokazao dobre rezultate.
Međutim, nakon izbornog rezultata sa dva mandata, njihova pozicija više nije ista. SVM ne može automatski da računa da će zadržati svih sedam državnih sekretara u eventualnoj novoj Vladi. Vlada je u tehničkom mandatu, a konstituisanjem novog parlamenta počeo je rok za izbor nove izvršne vlasti. To će zavisiti od političkih pregovora, odnosa sa SNS-om i budućeg sastava Vlade.
U Pokrajini još uvek nosioci institucionlne moći
Za razliku od republičkog parlamenta, na pokrajinskom nivou SVM nije izgubio svoju institucionalnu moć. U Skupštini Vojvodine ima devet poslanika, a predsednik Skupštine je Balint Juhas, funkcioner SVM-a. To je jedna od najvažnijih funkcija u Pokrajini, a značaj pokrajinskih institucija za SVM dodatno je naglašen činjenicom da imaju nadležnosti u oblastima obrazovanja, kulture, regionalnog razvoja, poljoprivrede, informisanja i zaštite nacionalnih manjina.
SVM je zadržao i dominantan uticaj u Nacionalnom savetu mađarske nacionalne manjine. Na izborima u novembru 2026. godine lista „Mađarska sloga“, koju je podržavao SVM, prema preliminarnim rezultatima osvojila je 25 od 35 mandata.
Nacionalni savet odlučuje o pitanjima mađarske zajednice u oblastima obrazovanja, kulture, informisanja i službene upotrebe jezika. Balint Pastor je rezultate ovih izbora koristio kao argument da parlamentarni rezultat od 25. oktobra ne predstavlja stvarni pad poverenja mađarskih birača u SVM, već posledicu specifične političke atmosfere na republičkim izborima.
Parlamentarni izbori i izbori za nacionalni savet, međutim, nisu isti izbori, nemaju istu političku dinamiku niti istu biračku motivaciju. SVM je izgubio deo opšte političke podrške, ali nije izgubio dominantan uticaj u ključnim institucijama mađarske nacionalne manjine.
SVM i dalje ima značajnu političku infrastrukturu u severnoj Vojvodini, posebno u Subotici, Kanjiži, Senti, Bačkoj Topoli, Malom Iđošu i drugim sredinama sa većim brojem mađarskog stanovništva. Njegova politička moć ne meri se samo brojem poslanika u Narodnoj skupštini, već i učešćem u lokalnim vlastima, uticajem na lokalne budžete, pozicijama u javnim ustanovama, obrazovnim institucijama, kulturnim organizacijama, lokalnim medijima i mrežom političkih i civilnih organizacija.
Zbog toga parlamentarni poraz nije automatski poraz SVM-a na severu Vojvodine. Ipak, slabljenje na republičkom nivou može vremenom da oslabi i lokalnu političku infrastrukturu, naročito ako stranka izgubi pristup državnim resursima, projektima i finansijskim kanalima.
Nema više FIDES-a
SVM je godinama imao veoma bliske odnose sa Viktorom Orbanom i njegovim Fidesom. Ta veza nije bila samo politička i simbolička, već je bila povezana i sa finansijskom i institucionalnom podrškom mađarske države vojvođanskim Mađarima.
Promena vlasti u Budimpešti i dolazak Petera Mađara predstavljaju novu okolnost. Promena politike mađarske vlade prema finansiranju dijaspore mogla bi da utiče i na političku poziciju SVM-a.
Novi mađarski premijer najavio je promenu načina raspodele javnog novca namenjenog mađarskim zajednicama van Mađarske, uz poruku da finansiranje neće biti zasnovano na stranačkim vezama.
Za SVM je to potencijalno ozbiljan problem jer je prethodni model funkcionisao kroz veoma blisku političku vezu SVM–Fides–Viktor Orban–Aleksandar Vučić. Ta politička osovina omogućavala je SVM-u da istovremeno bude partner vlasti u Beogradu, politički saveznik vlasti u Budimpešti, dominantna stranka među vojvođanskim Mađarima i važan posrednik u realizaciji mađarskih programa za Vojvodinu.
Ako se promeni politika Budimpešte prema finansiranju i političkoj podršci mađarskim organizacijama u Srbiji, SVM bi mogao da izgubi deo resursa koji su mu omogućavali da bude dominantan politički i organizacioni centar mađarske zajednice.
Balint Pastor je sa šest poslanika spao na dva, ali SVM nije izgubio sve poluge vlasti. Njegov pravi test tek počinje: da li će stranka koja je godinama bila nezaobilazan politički posrednik između Beograda i Budimpešte zadržati svoje pozicije u državnim institucijama, ili će izborni pad označiti početak postepenog gubitka političke moći?
SVM je izgubio deo političke težine na republičkom nivou, ali još uvek ima snažnu institucionalnu bazu u Vojvodini. Njegov budući uticaj zavisiće od odnosa sa SNS-om, sastava nove Vlade, mogućnosti zadržavanja državnih sekretara i odnosa sa novom mađarskom vlašću.
Izborni rezultat od dva poslanička mandata predstavlja ozbiljan udarac. Stranka je izgubila mogućnost da bude samostalna parlamentarna grupa, smanjila je pregovarački kapacitet i više ne može sa istom težinom da nastupa prema centralnoj vlasti.
Istovremeno, SVM i dalje ima značajan uticaj na institucije koje su mnogo važnije za svakodnevni život mađarske zajednice: nacionalni savet, pokrajinske institucije, lokalne vlasti, obrazovanje, kulturu i deo institucionalne infrastrukture.
Balint Pastor više nije politički partner sa šest poslanika, ali još nije izgubio sistem koji je SVM godinama gradio. Pitanje je da li će taj sistem opstati i bez političke snage koju je stranka do sada imala u Beogradu i bez dosadašnje podrške Budimpešte.
V.Živkov