Šta to krijete kad ni novinari ne smeju da vide bazen iznutar?

Načelnica opštinske upravre ne dozvoljav da se uđu u bazen i snimi psotojeće stanje. Radovi završeni, bazen nije u funkciji, a pitanje održavanja tek treba da se reši. Fotografisanje i snimanje zabranjeno.Zahtev portala Kovinske info za ulazak, fotografisanje i snimanje, odbijen je jer  „za posetu još nisu stvoreni uslovi“. Iako u decembru ističe i dvogodišnji garantni rok.
Ako je bazen na Šljunkari završen, ako je izvođač radova predao objekat i prateću dokumentaciju još u decembru 2024. godine, ako su u međuvremenu obavljane brojne intervencije i ispravke, zašto se još čeka i zbog čega građani kvinske opštine ni danas ne mogu da vide šta su zapravo dobili za svoj novac? Jednom i nikad više, reklo bi se, jer kada je uoči lokalnih izbora 2024. godine tadašnja predsednica Skupštine Sanja Petrović sva ponosna prošetala je jvnost, nazvavši to“obilaskom radova“.
Portal Kovinske info obratio se Opštinskoj upravi zahtevom za odobrenje ulaska u objekat bazena, fotografisanje i snimanje, kako bismo javnosti predstavili trenutno stanje jednog od najskupljih i najduže najavljivanih projekata u opštini Kovin. Odgovor nam dala načelnica Opštinske uprave Jelena Čolaković. „Obaveštavamo Vas da su radovi na objektu završeni, ali da bazen još uvek nije pušten u upotrebu. U narednom periodu predstoji regulisanje pitanja održavanja objekta, nakon čega će biti stvoreni uslovi za njegovo korišćenje i organizovanje poseta“, navodi se u odgovoru. Dakle, radovi su završeni, ali bazen nije spreman za građane. A kada će biti, za sada nema konkretnog datuma. Do tada, ni novinari ne mogu da uđu i fotografišu objekat, već će, kako je navedeno, o mogućnosti posete biti blagovremeno obavešteni.
Samo za privilegovane

Izvođač radova, pančevačka firma „Gradcom Build“, predao je bazen investitoru krajem decembra 2024. godine. Time je počeo da teče dvogodišnji garantni rok, koji ističe u decembru ove godine. Tokom prethodne dve godine na objektu su obavljane brojne intervencije, popravke i prepravke. Pisali smo o problemima sa sistemom grejanja, gasnim kotlovima, pumpama i pritiskom gasa, a bilo je reči i o drugim nedostacima koji su se pojavljivali nakon primopredaje. Prema saznanjima sa terena, na objektu su se pojavljivale različite firme koje su izvodile dodatne radove i korekcije na sistemima ventilacije, klimatizacije, grejanja i protivpožarne zaštite. Prema informacijama kojima raspolažemo, bazen još uvek nema upotrebnu dozvolu. Takođe, do ovog trenutka nismo došli do podatka da je pribavljena neophodna saglasnost nadležnog organa za zaštitu od požara. Upravo zato je važno da javnost dobije odgovore šta je od dokumentacije još potrebno pribaviti, da li su svi nedostaci otklonjeni i ko je odgovoran za to što objekat ni nakon dve godine od primopredaje nije otvoren?

Iz odgovora načelnice Čolaković proizlazi da je sada jedno od ključnih pitanja regulisanje održavanja objekta. A to nije nevažno pitanje. Samo još da obavestimo načelnicu da će gotovo sigurno regulisanje održavanja objekta pasti na JKP „Kovinski komunalac“, kojem je malo svojih problema još mu „bazen bez dna“ fali. Održavanje zatvorenog bazena podrazumeva značajne troškove, od energenata i hemijskih sredstava do zaposlenih, tehničkog održavanja i redovnih kontrola. Podsetimo, u budžetskim planovima za 2026. godinu predviđeno je 40 miliona dinara za funkcionisanje bazena, dok su za naredne godine pominjani i znatno veći godišnji iznosi. Ipak, dok se u budžetskim dokumentima planiraju milioni za održavanje, bazen i dalje ne prima kupače, a čak ni novinare.
Nismo tražili nikakav poseban tretman. Tražili smo mogućnost da uđemo u javni objekat, fotografišemo ga i informišemo građane o njegovom stvarnom stanju. Ako je sve završeno, ako je sve ispravno i ako se samo čeka da se reguliše pitanje održavanja, ne bi trebalo da postoji razlog da javnost ne vidi kako izgleda bazen koji je toliko dugo čekala. Za sada, međutim, građanima ostaje da veruju da je sve u redu. A bazen ostaje iza zatvorenih vrata, dok garantni rok neumitno ističe.
ZAšto ne smemo da vidimo kako izgleda vrtić iznutra?

Javnost opštine Kovin ne može bez odluke Skupštine akcionara da uđe ni u poplavlejne kancelarije Rudnika u zgradi Doma kulture, iako je tu Rudnik samo u zakupu.

A da bi ovaj spisak zabranjenih mesta bio još potpuniji, direktorka PU „Naša radost“ Aleksandra Alavanja nije pozitivno odgovoril na našu MOLBU da pogledmo renovirani depandans u zgradi vrtića u II Mesnoj zajednici. Kad ne može na molbu poslali smo zahtev. Želimo da slikamo objekat koji je trebalo da košta oko sedam miliona pa je koštao više od osam miliona. Objekat sa dve sobe za vaspitne grupe u kojima ima 49 dece. Prema mišljenju roditelja sobe su premale.
Mi želimo samo da javnosti pokažemo kako izgleda nešto što je najavljivano kao kapitalno rešenje.
Odbijanje načelnice Čolaković ponovo ćemo prijaviti Povereniku za zaštitu informacija. Podsećamo, već je dva puta dobila nalog da nam da podatke koje smo tražili,  ne sumnjamo da će i ovoga puta, a taj podatak će ostati zabeležen kao ćutanje i nesaradnja administracije.
Miloš Ljiljanić
Podeli vest:

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povratak na vrh