U Srbiji se, izgleda, ne gradi samo brzo, već se i firme osnivaju munjevito. Posebno one koje se, igrom slučaja, pojavljuju kao učesnici u milionskim javnim nabavkama. Dok se građani pitaju kako je moguće da se ista kapela u jednoj opštini zida za 6,5 miliona dinara, a u drugoj košta više od 20 miliona, odgovor se, po svemu sudeći, ne nalazi u ceni materijala već u krugu poznanstava.
Ponovo gradi – Gradcom build
Kada se pomene firma „Gradcom build“ doo Pančevo, mnogi se najpre sete zatvorenog poluolimpijskog bazena na Šljunkari, objekta koji još uvek čeka da postane ono što je trebalo da bude. Taj projekat bio je prvo upoznavanje javnosti sa ovom firmom, i to kroz pet aneksa ugovora kojima je prvobitna vrednost radova, nešto veća od 189 miliona dinara, narasla na čak 283 miliona, dok je rok za završetak produžen sa 420 na 828 dana. Ali, kako se u ovakvim pričama često kaže, o bazenu neki drugi put.
Tokom decembra, Opštinska uprava Kovin potpisala je dva značajna ugovora sa grupama ponuđača, u kojima se kao nosilac posla pojavljuje upravo „Gradcom build“. Prvi ugovor odnosi se na sanaciju Doma kulture u Kovinu, u vrednosti od 154.379.223 dinara sa PDV-om. Drugi se tiče izgradnje kapele u Deliblatu, po sistemu „ključ u ruke“, vredne 24.997.860 dinara sa PDV-om. Na papiru sve u skladu sa zakonom. U praksi obrazac koji se već viđa. Sanaciju Doma izvodi konzorcijum tri firme: „Alp inženjering“ doo Beograd, „Gradcom build“ doo Pančevo i „Beo prime invest construction“ doo Beograd. Posebnu pažnju privlači firma „Beo prime invest construction“, osnovana 30. septembra 2025. godine, dakle svega tri meseca pre dobijanja posla vrednog više desetina miliona dinara. Vlasnik ove firme je Vladimir Zarin, ujedno i vlasnik „Gradcom build“-a. Drugim rečima, nosilac posla i „partnerska“ firma su praktično ista kuća. Zajedno će imati 64% učešća u poslu, pri čemu će novooformljena firma raditi keramičke i molersko-farbarske radove, dok će „iskusniji“ deo porodice preuzeti gotovo sve ostalo: od pripremnih i građevinskih, preko stolarije i izolacije, do alarma i „ostalih radova“. Stručnost, reference i iskustvo, čini se, nisu presudni. Mnogo je važnije čiji si. Rok za završetak sanacije Doma kulture Kovin je 200 dana od uvođenja u posao.
A sada dolazimo do još jedne zanimljivosti.
Sanacija Doma kulture ide na teret opštinskog budžeta od onih stotina miliona koje su tako iznenadno legle na račun od Vetroparka Čibuk. A bilo je reči da će Pokrajinska vlada dati novac.
Kad ima nek se troši
Zašto Centar za kulturu Kovin nije konkurisao na pokrajinskom konkursu za dodelu sredstava za sanacije domova kulture? Ovo pitanje postavio je odbornik opozicije na poslednjem zasedanju Skupštine opštine Kovin. Kad je Maja Gojković predsednica Pokrajinske vlade početkom godine gostovala u Kovinu u Centru za kulturu izjavila je sledeće: „Mora mnogo toga da se uradi i na restauraciji krova i uopšte nekog spoljnog izgleda koji nije u tako dobrom stanju kao što izgleda unutrašnjost. Ove godine smo otvorili konkurs koji bi pomogao opštinama finansijski da izrade projektnu dokumentaciju i tu upućujem poziv u tom smislu da opština učestvuje u tom delu. Kada se završi projektno tehnička dokumentacija onoga što ste sve osmislili da uradite da bi poboljšali izgled Doma kulture onda naravno imamo i prvi put sada otvoreni konkurs koji je ukupno u iznosu oko 300 miliona, da mi kao pokrajina pomognemo adaptaciju i rekonstrukciju ovog objekta. 300 miliona na AP Vojvodinu, hoću samo da uporedim, da sam kao ministarka kulture imala samo 350 miliona za čitavu državu. Znači izuzetan iznos novca je izdvojen za 45 gradova i opština u Vojvodini i to samo za domove kulture. Nastavićemo saradnju, a sada ćemo imati kraći radni sastanak da vidimo koje su sve potrebe opštine Kovin“. Zašto se nisu iskoristila neka sredstva iz ovog fonda? Rukovodilac odeljenja za budžet i finansije Biljana Stojković objasnila je da je javna nabavka započeta u 2025. godini i zbog toga je predviđeno da se finansira iz sredstava budžeta opštine.
Drugi ugovor dodatno otvara pitanja. Kapela u Deliblatu koštaće skoro 25 miliona dinara, dok je Opština Inđija istu stvar uradila za 6,5 miliona po kapeli. Razlika je, blago rečeno, impresivna. I ovde je „Gradcom build“ nosilac posla, uz još šest firmi koje pokrivaju sve od arhitektonskih i hidrotehničkih radova, preko elektroinstalacija i zaštite od požara, do video-nadzora. Među izvođačima se ponovo pojavljuje i „Beo prime invest construction“, firma bez realnog tržišnog staža, ali sa očiglednim poverenjem naručioca. Rokovi su, naravno, kratki: 30 dana za projektnu dokumentaciju i 120 dana za izvođenje radova od dana uvođenja u posao. Kada se ovako brzo i lako dobija posao od više desetina miliona, čovek bi pomislio da se radi o firmama sa decenijama iskustva i referencama širom Evrope, a ne o preduzećima osnovanim pre par meseci.
Ovde treba napomenuti i da su sve ove firme koje učestvuju u javnim radovima u našoj opštini uglavnom osnovane između 2017. godine pa do 2025. godine. U političkim kuloarima već se duže govori da su firme koje redovno dobijaju ovakve poslove blisko povezane sa SNS-om, te da deo novca završava u stranačkoj centrali. Dokaza za to, naravno, nema u ugovorima, ali razlike u cenama, ponavljanje istih imena i porodične veze među izvođačima ostavljaju previše prostora za sumnju.
Građani, na kraju, plaćaju sve i preskupe kapele, i anekse ugovora, i „mlade“ firme sa starim vezama. A dok se tenderi formalno sprovode, suština ostaje ista, javni novac kruži unutar uskog kruga ljudi, dok se odgovori na jednostavna pitanja i dalje čekaju. Možda je vreme da se, uz kafu iz opštinskog budžeta, konačno posluži i odgovornost.
Kovinske info
Koliko traje izgradnja poluolimpikskog bazena..Osam godina? Koliko je trebalo da kosta, a kosta znatno vise. Nesto se secam da je i gosn Vucic karao investitora zbog cene. Eno i vozic trune u opstinskom dvoristu, pod ciradom. Clanak obema rukama pokazuje kuda idu nasi novci. Taj put niko ne zaustavi, dok se ne pojavi neko ko ce da zaustavi ovo dzeparenje.