Šahovski klub „Radnički” iz Kovina ostvario je istorijski uspeh, po prvi put u svojoj dugogodišnjoj tradiciji izborio je plasman u Drugu ligu Srbije, postavši tako jedini sportski klub iz opštine Kovin koji će se naredne godine takmičiti na tom nivou takmičenja.
Put do drugoligaškog statusa bio je više nego impresivan. U ligaškom delu takmičenja, šahisti „Radničkog” ostvarili su osam pobeda i jedan nerešen rezultat, čime su bez poraza zauzeli prvo mesto u Banatskoj ligi. U polufinalu su ubedljivo savladali ekipu „Rusande” iz Melenaca rezultatom 5:1, dok su u finalu istim rezultatom trijumfovali protiv ekipe „Aradca”. Iza sebe su ostavili renomirane klubove iz Pančeva, Vršca, Zrenjanina, Kikinde, Kovačice, Opova i drugih gradova.
Pored toga, i druga ekipa „Radničkog” zabeležila je veliki uspeh pobedom u Omoljici rezultatom 4:2, izborila je plasman u Južnobanatsku A ligu, što govori o širini i kvalitetu rada u klubu.
Ipak, iza ovih sjajnih rezultata krije se i druga strana medalje. Naime, „Radnički” već duže vreme nema svoje prostorije, pa su mečeve koje su formalno igrali kao domaćini morali da organizuju u Mramorku, mestu koje s pravom nosi epitet „šahovske prestonice Vojvodine”. Uprkos višestrukim dopisima i molbama upućenim lokalnim vlastima i rukovodstvu Doma kulture u Kovinu, odgovor je izostao.
„Nažalost, stiče se utisak da su u ovoj sredini sportovi poput šaha potisnuti u drugi plan. Možda se neki pitaju ima li nebitnije stvari od šaha, ali zaboravljaju da šah razvija logiku, kombinatoriku, koncentraciju, memoriju i veštine rešavanja problema ono što bi posebno koristilo mladima, koji nažalost sve ređe posežu za ovom drevnom igrom”, poručuju iz kluba.
Pred šahistima „Radničkog” sada su novi izazovi, Druga liga Srbije igra se kao osmodnevni turnir na jednom mestu, što iziskuje ozbiljna materijalna sredstva za kotizaciju, smeštaj i putne troškove. Bez podrške lokalne zajednice, učešće u ligi može doći u pitanje, iako su sportskim rezultatima to zaslužili više nego ikada.
Na kraju, članovi kluba poručuju u duhu šahovske tradicije:
„Gens una sumus” – jedan smo rod.
M. LJ.
