Osobe sa invaliditetom su tu kraj nas, sa svojim svakodnevnim snovima, željama, problemima, nemogućnostima. Često ih ne primećujemo, po nekad gunđamo kad nas usporavaju, nekada ih sažaljivo pogledamo, a njima nije potrebno ni jedno ni drugo.
Oni samo traže svoje ravnopravno mesto u društvu, šansu da rade, mogućnost da sami funkcionišu kroz grad, u saobraćaju, kulturnim institucijama… Nije dovoljno govoriti, pisati, organizovati tribine. Potrebne su sistemske promene u svakodnevnoj organizaciji života, ali i u našoj svesti. 03. decembar je samo jedan dan, šta ćemo sa ostalih 364 dana i godina? Kako da ljudima koji su sticajem okolnisti uskraćeni za mnogo toga, pomognemo da se ne osećaju uskraćeno? Možemo li u Kovinu da za njih napravimo rampu ili lift da se popnu u pozorišnu salu ili siđu u bioskop? Možemo li da im poravnamo trotoare da se kreću bez straha od saplitanja, bez intervencija drugih, da se osećaju što samostalnije i korisnije? Ovi ljudi nisu samo broj u nekoj političkoj potrebi, niti su samo kategorija za populističke priče kada je to potrebno. Oni su naša stvarnost, jedni od nas, oni su naši.
U želji da im već od sutra neke stvari učinimo pristupačnijim i DA IH VIDIMO, obeležavamo danas s njima ovaj dan!
Kovinske info