Putujući cirkus na pozorišnim daskama kao na vašarskoj bini

U vremenu kada bi institucije trebalo da budu stubovi ozbiljnosti, odgovornosti i razvoja zajednice, u Kovinu se stiče utisak da se granice između javnog interesa i „cirkusa“ sve više brišu. Poslednja sednica Skupštine opštine Kovin ostavila je gorak ukus, ne zbog političkih razlika, već zbog načina na koji je vođena. Umesto prostora za argumentovanu raspravu, građani su mogli da gledaju demonstraciju bahatosti, upadica i ličnih obračuna.

Predsedavajuća je, umesto da bude garant reda i dostojanstva institucije, preuzela ulogu arbitra koji po sopstvenim pravilima određuje ko može da govori, a ko ne. Odbornici vladajuće većine, umesto da smiruju situaciju, često su dodatno podizali tenzije. Ukratko, skupština je pretvorena u cirkus, a predsedavajuća je dobila titulu ringmajstor (voditelj programa u cirkusu). Takvo ponašanje nije izolovan incident, već deo šire slike urušavanja sistema vrednosti. I upravo u takvom kontekstu stiže najava da će u Centru za kulturu u Kovinu gostovati putujući cirkus.

Postavlja se logično pitanje: da li je to primereno?

Centar za kulturu nije bilo kakav prostor. Njegova osnovna uloga jeste da neguje umetnost, razvija kulturne sadržaje, obrazuje publiku i podiže kulturni nivo zajednice. To su pozorišne predstave, koncerti, izložbe, književne večeri, programi za decu koji imaju edukativnu i umetničku vrednost. Pozivanje na frazu „to narod voli“ ne može biti opravdanje za programsku politiku jedne javne ustanove. Centar za kuturu nije vašarska bina, već institucija koja se finansira novcem građana upravo da bi nudila više od pukog zabavnog sadržaja. Uloga Centra za kulturu, kao što mu i ime kaže,  je da postavlja temelje kulture jedne zajednice, a ne da ih urušava pod izgovorom popularnosti.

Dovođenje putujućeg cirkusa, sa programom koji je pre svega zabavnog i komercijalnog karaktera, otvara dilemu da li se time spušta lestvica onoga što jedna kulturna ustanova treba da predstavlja? Nije sporno da zabava ima svoje mesto, ali je sporno kada ona potiskuje osnovnu misiju institucije koja bi trebalo da bude nosilac kulturnog razvoja, a ne puki iznajmljivač prostora. Kada smo već kod iznajmljivanja prostora, pre dve-tri godine Centar za kulturu nije hteo da iznajmi prostor za promociju besplatnih udžbenika Fondacije Alek Kavčić. Ali zato putujući cirkus može da iznajmi salu pozorišta kad hoće.
U opštini u kojoj je skupštinska sala pretvorena u cirkusku pozornicu neprimerenog ponašanja, u državi u kojoj se obrazovanje sistematski urušava, dolazak cirkusa u ustanovu kulture deluje kao logičan nastavak istog obrasca zamena vrednosti spektaklom, a odgovornosti improvizacijom. Građani Kovina s pravom mogu da se zapitaju: da li je ovo pravac u kojem želimo da idemo?
Jer ako nam je cirkus već u institucijama koje bi trebalo da budu najozbiljnije, da li je zaista potrebno da ga institucionalizujemo i u kulturi?
M. Ljiljanić
5 1 vote
Oceni
guest
0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Scroll to Top