U poslednje vreme sve češće se mogu čuti prijave građana o trovanju pasa lutalica po gradovima i selima širom Srbije. Ovakvi slučajevi izazivaju zabrinutost i ogorčenje kod velikog broja ljudi, jer predstavljaju ne samo surov čin prema životinjama već i ozbiljnu opasnost po javno zdravlje. Na društvenim mrežama ima i primera divnih ljudi koji leče, hrane i vode računa o psima lutalicama, kao upozorenje vlasnicima pasa da vode računa kada šetaju svoje ljubimce, jer neko baca otrov po gradu.
Ko daje pojedincima za pravo da sami “sprovode pravdu”? Trovanje pasa, bilo da se radi o mamcima sa otrovom ili, kao u nedavnom slučaju u Kovinu, o slanini u koju su zabodene igle, predstavlja krivično delo prema Zakonu o dobrobiti životinja. Takve radnje ugrožavaju i druge životinje, ali i ljude, posebno decu, koja mogu doći u kontakt s otrovom ili predmetima ostavljenim po ulici.
Prema svedočenju građana, u Kovinu je nedavno primećen muškarac koji je bacao komade slanine sa iglama po ulici, navodno zato što ga je pas prethodno pojurio ili ujeo dok je išao na posao biciklom. Na svu sreću građanin koji nam je prijavio ovaj slučaj na vreme je reagovao, slučaj je prijavio policiji, a slaninu sa iglama sklonio sa ulice i tako spasao jedan, ionako, namučen život psa lutalice. Ovakav čin, bez obzira na uzrok, ne može se opravdati. Umesto toga, svaki građanin koji ima problem sa psima lutalicama treba da se obrati komunalnoj inspekciji, zoohigijeni odnosno azilu za napuštene pse ili policiji.
Pitanje pasa lutalica mora se rešavati sistemski kroz sterilizaciju, obeležavanje, izgradnju prihvatilišta i edukaciju građana. Samovolja i nasilje nisu rešenje, već dodatno produbljuju problem i stvaraju nesigurnost u zajednici.
Human odnos prema životinjama ogledalo je svakog društva. Zato je važno da se ovakvi slučajevi prijavljuju i sankcionišu, a da se građanima jasno stavi do znanja da nijedan čin nasilja ne može biti opravdan strahom ili nervozom.
Apel građanima Kovina
Dok se približavaju hladni dani, kiše i prvi snegovi, mnogi od nas će se skloniti u tople domove, uz šolju čaja i sigurnost koju daje krov nad glavom. Međutim, na ulicama Kovina ostaju oni koji tu privilegiju nemaju, psi lutalice, koji se bore za svaki zalogaj hrane i traže bilo kakav zaklon od vetra i mraza.
Svaki pas koji drhti ispod klupe ili sklupčan kraj kontejnera nekada je verovao čoveku. Možda je nekada imao dom, možda je odbačen, možda rođen na ulici, ali svi oni osećaju isto: glad, hladnoću, tugu i strah.
Zato apelujemo na sve građane Kovina pokažimo da imamo srce. Ne moramo mnogo da bismo učinili veliko. Stara kartonska kutija, komad cerade, staro ćebe ili peškir mogu postati zaklon koji znači život. Posuda sa malo hrane ili vode na bezbednom mestu može nekome spasiti dan.
Nema opravdanja za ravnodušnost. Ti psi nisu nečiji problem oni su zajednički pokazatelj naše humanosti. Pomozimo im da prežive zimu, jer svaka pružena ruka, svaka kutija postavljena kraj zgrade, svaka činija hrane to je znak da u našem gradu još ima dobrote. Sve što treba jeste malo empatije i volje da se pomogne onima koji ne mogu sami da zatraže pomoć.
Ne okrećimo glavu. Pomozimo jer njima je hladno, a nama je potrebno da budemo ljudi.
M. LJiljanić
Iz Zakona o dobrobiti životinja
Član 85
Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice ako učini radnje iz člana 82. stav 1. tač. 1) do 82), 28) upotrebljava otrove i druga hemijska sredstva koje izazivaju bol, patnju i smrt životinja, osim u cilju kontrole populacije glodara (član 7. stav 1. tačka 29); 43) liši životinju života na javnom mestu suprotno članu 16. ovog zakona; kao i ako:
1) životinji koju je povredio ne pruži prvu pomoć ili ne obezbedi pružanje pomoći od strane stručnog lica (član 6. stav 3);
2) prisustvuje borbama između životinja (član 7. stav 1. tačka 22).
