Piše profesor Dejan Kreculj
Već prvih jesenjih dana, pogled na drvorede kestenova u glavnoj ulici vraća me u detinjstvo. Pod bogatim krošnjama ovog drveća smo se igrali, rasli i odrastali. Tada je još uvek mogao da se pronađe i poneki zaboravljeni bagrem, drvo koje je ostalo iz vremena kada su, krajem 19. i početkom 20. veka, širom velike monarhije urbanistički uređivane varoši. Gledajući stare fotografije, vidim drvorede gusto zasađenih bagremova, orezanih u loptaste krošnje, što im je davalo poseban ukrasni izgled. Današnji kestenovi svedoče o smeni generacija drveća, ali i ljudi.
Bagremove je nasledio kesten i opstao do danas. Ovo drvo je izuzetno cenjeno zbog svoje bujne krošnje koja pruža dubok hlad, kao i zbog prelepih cvetova u obliku svećnjaka koji se javljaju u proleće. Njegova estetska privlačnost bila je ključna za ukrašavanje gradskih trgova, ulica i parkova. Austrougarske vlasti su sprovodile plansko uređenje gradova, a deo te strategije bila je i sadnja drvoreda. Smatralo se da uređeni drvoredi doprinose slici civilizovanog i naprednog društva. Kesten je bio idealan jer je otporan i relativno brzo raste.
Kada sam početkom osamdesetih godina počeo da radim u školi, jedna od obaveznih aktivnosti bio je društveno-korisni rad učenika. Bilo je to vreme kada se na rad nij
e gledalo kao na kaznu, već kao na volontersku aktivnost korisnu za sve učenike. Sakupljanje zrelog ploda divljeg kestena bila je jesenja aktivnost. Pošto se u farmaceutskoj industriji ova sirovina koristi za proizvodnju lekova za obolele krvne sudove i proširene vene, jedna velika slovenačka fabrika ugovorila je da se u našim školama organizuje sakupljanje. Oni bi dolazili i donosili pletene džakove za pakovanje, a sakupljeni kesten bi se donosio u školu u zakazano vreme. Potom bi dolazio šleper da se preuzme i izmeri sakupljeno, a novac bi bio uplaćen na račun đačke zadruge. Taj novac se namenski trošio prema dogovoru zadrugara, odnosno učenika, najčešće za ekskurzije. Meni je sve to bilo neobično i zanimljivo, kao i mnoge druge stvari – kada sam se iz jedne akademske sredine obreo među osnovcima i mnoštvom pravila i događanja koja su mi bila nepoznata jer u vreme mog školovanja toga nije bilo.
I tako me pogled na kesten koji danas opada podseti na one dane. Kestenovi su i dalje tu, kao i mi, malo proređeni, ali i dalje listaju, cvetaju i s jeseni se kite plodovima koji padaju, samo što ih sada niko ne sakuplja. To je slika koja govori više od reči o jednom prošlom vremenu i ljudima u njemu.