Počeo raspust, da li nas čeka rasplet ili novo posrnuće?

Fotografija AI ilustracija

Od danas je i zvanično počeo letnji raspust za većinu osnovaca i srednjoškolaca u Srbiji. Za učenike je to kraj još jedne školske godine, za maturante završetak važnog životnog poglavlja, a za roditelje i nastavnike prilika da se osvrnu na godinu koja je po mnogo čemu bila drugačija od prethodnih. I, najverovatnije, leto puno neizvesnosti.

Školsku 2025/26. godinu nisu obeležili samo časovi, kontrolni zadaci i takmičenja. Obrazovanje je tokom proteklih meseci postalo jedna od najvažnijih društvenih i političkih tema u Srbiji.

Kako i dolikuje vlasti koju obrazovanje ne interesuje, pred sam kraj školske godine, a da bi se, najverovatnije, pažnja pomerila sa uhapšenog pa oslobođenog načelnika policije, Ministar koji nije ništa manje sporan od odluke Tužilaštva vezane za načelnika, doneo je program rada za sledeću godinu u koju je uvrštena obavezna poseta EXPO- u 2027. Šta je taj EXPO uopšte? Koja je svrha tih poseta? Šta će deca tamo videti, naučiti? Nebitno je jer EXPO je najskuplja svetska izložba do sada i treba je opravdati na svaki način.

I dok su se roditelji na društvenim mrežama međusobno savetovali uz podršku struke i edukovali o tome kako mogu da se ne slože, dotle je jedna tema zamenjna drugom. Lično ju je ubacio predsednik RS Aleksandar Vučić. Izjavio je da će podneti ostavku na svoju funkciju, ali pre toga će se postarati da dobije podršku većine ( kao da je to uopšte upitno?) u Skupštini kako bi se izglasalo dovođenje stranih univerziteta i fakulteta u Srbiju, te na taj konkurentan način, doakalo domaćim univerzitetima, kojima se ima zameriti to što neće da slušaju.

Gde  završava obrazovanje, a gde počinje politika? Ili je to isto?

Činjenice pokazuju da državni univerziteti u Srbiji i dalje predstavljaju okosnicu visokog obrazovanja. Univerzitet u Beogradu godinama je najbolje rangirana visokoškolska ustanova u zemlji i jedini univerzitet iz Srbije koji se redovno pojavljuje na relevantnim svetskim listama. To, naravno, ne znači da sistem nema problema, ali pokazuje da pitanje kvaliteta nije tako jednostavno kako se često predstavlja u političkim raspravama.

U jednoj slici…

Podsetimo da je pre godinu dana među uhapšenim falsifikatorima diploma za sve i svašta bilo i nekih iz kovinske opštine. Nedavno je opet uhapšena grupa od 25 falsifikatora, a na društvenoj mreži pojavila se zanimljiva fotografija o diplomi jednog lokalnog funkcionera koji je studije započeo 2016/17., a diplomu dobio u jesen te iste 2017.  godine. radi se o privatnom univerzitetu za koji se ne može tvrditi da je izdao diplomu, ali je falsifikatorima lakše da ih urade. Sa državnim u univerzitetima falsifikovanje ide teže. Postoje knjige, sistem izdavanja, evidentiranja itd.

Školsku godinu iza nas obeležila je i svojevrsna kapitulacija otpora bezumlju u Petoj beogradskoj gimnaziji, ali i čvrsta rešenost Jovine gimnazije da se ne da.

Tako je jedan od simbola protekle školske godine postala Gimnazija „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu. Događaji u ovoj školi, protesti učenika i reakcije javnosti pokazali su koliko su se obrazovne ustanove tokom protekle godine našle u centru društvenih dešavanja i koliko jaka odbrana jednog režimskog direktora koji pokazuje čudne oblike ponašanja, može da bude jaka zarad kažnjavanja onih koji ne podržavaju aktuelnu vlast.

Kovin gleda svoja posla

Dok su se na nacionalnom nivou vodile velike rasprave, u opštini Kovin školska godina imala je drugačiji ton. Oko tri hilajde đaka, što osnovaca, što srednjoškolaca mučilo je svoju muku. No, nama su stizale vesti o njihovim uspesima, što znači da se i pored muke, radilo.

Da se ne zaboravi da je školska 2025/26. počela u neizvesnosti hoće li se najstarija škola u opštini očuvati ili se rekonstrukcija i povratak učenika nikada neće desiti. Zbog organizacije nastave u čak četiri objekta, krajem 2025. godine zabeležen je težak incident u kome je učestvovao jedan od direktora obrazovne ustanove, napavši učenika OŠ „Đura Jakšić“. Epilog toga je da je nekoliko meseci kasnije smenjena direktorka „Đurine“ škole, pomenuti direktor i dalje upravlja svojom seoskom školom, a tužba negde čuči skrivena u fioci OJT Smederevo u nadi da će biti zaboravljena.

Kada su završene rekonsturkcije u Kovinu, kada su se deca vratila u ustaljeni ritam, vlast je dovela čoveka iz susedne opštine i samo petnaest dana kasnije dve čelne osobe u lokalnoj vlasti: predsednica opštine i predsednica Skupštine, otišle su kod novog direktora da im ON, ni kriv ni dužan, pokaže šta je sve u školi urađeno?! Vrlo neprijatan primer ličnog srozavanja, ismevanja javnosti i roditelja i novca koji je dat iz državne, a ne njhove lične kase.

No, kao i sve drugo, svest o opštem interesu i dugoročnim posledicama je kratka i zadovoljava se kod ispunjenja prvog zahteva. „Samo nek su se deca vratila“, dalje nije bitno. Ni direktor  nasilnik, ni smene, ni manipulacije činjenicama.

Tome su učena i deca kao posmatrači u onom delu vaspitnog programa u kome u ponašanju oponašaju odrasle.

Ipak, deca su sjajna, kakav im primer dajemo.

Upozorenje iz OŠ u Dubovcu

Brojni đaci osnovnih i srednjih škola ostvarili su uspehe na takmičenjima iz različitih oblasti, od prirodnih i društvenih nauka do stranih jezika, sporta i umetnosti. Medalje sa školskih sportskih takmičenja, nagrade na literarnim i likovnim konkursima, kao i učešće u humanitarnim i ekološkim akcijama, pokazali su da obrazovanje nije samo ocena u dnevniku, već i razvoj talenata, odgovornosti i zajedništva.

Zbog toga se kraj školske godine u Kovinu ne može svesti samo na broj održanih časova ili završene ocene. Iza svakog đačkog svedočanstva stoje meseci rada, truda, odricanja i uspeha. A iza svih političkih rasprava koje su obeležile obrazovanje u Srbiji ostaje jednostavna činjenica koja se apsolutno zanemaruje– škola postoji zbog dece.

Od danas su učionice prazne, školska zvona su utihnula, a pred učenicima je dugo i zasluženo leto. Za neke će ono biti samo raspust, za druge početak novih životnih puteva. Ali za sve njih ostaje nada da će naredna školska godina više govoriti o znanju, uspesima i prilikama za mlade, a manje o podelama koje su obeležile ovu koja je upravo završena.

Najveća odgovornost je na generaciji maturanata koja je iz srednje škole izašla sa još jednom obavezom: da uredi svoju budućnost.

Srećno njima, a i nama s njima! Pametni su to mladi ljudi.

V.Živkov

5 1 vote
Oceni
guest
0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Scroll to Top