Književno veče u Ćacilendu za koje su se „spremili Četnici“, roštilj, smoki i Karleuša…

„Da prođe još i ovo književno veče, pa da se ide kući…“

A onda ostaju bačene zastave…

Pokušali smo da uđemo kao novinari, legitimno, kao redakcija. Međutim, naišli smo na trostruku prepreku: ograda pa red redara u fluoroscentnim prslucima, pa sledi još jedan red ograde iza koje stoji žandarmerija i treći red ograde iza koje je stajalo privatno naprednjačko obezbeđenje „batinaša“. Kulturni događaj je bio, reklo bi se, čuvan kao da niko osim naprednjaka ne razume koje delo i kog autora se predstavlja javnosti na književnoj večeri.

Osim jakog obezbeđenja kulturnog događaja u Ćacilendu ono što je na našeg reportera ostavilo gorak ukus to su ljudi koji su dovedeni autobisama iz unutrašnjosti, uglavnom socijalno ugroženi, romi i penzioneri. Oni nisu izgledali ni malo srećno, sumornog, namrštenog i umornog lica kao da su čekali da se sve što pre završi kako bi mogli krenuti svojim kućama. Niko nije bio raspoložen da priča sa nama. Dok su neki ulazili na književno veče uz obezbeđenje drugima prisustvo nije bilo dozvoljeno, ali su za uzvrat dobili pregršt smokija i sokova te se čekanje da se završi skup lakše podnelo.

Ispred Skupštine prava vašarska atmosfera, sa ozvučenja odjekuju stihovi Jelene Karleuše „Kažu, neukus i kič je sine, Karli Božiji bič je, bolje reci kakvog ukusa je sok od moje…“, a zatim red patriotskih pesama „spremte se sprem te, Četnici“ i sve to dok se iz centra Ćacilenda širi dim i miris roštilja. Kažu književno veče je, a nama na sve liči samo ne na kulturni događaj. No, možda oni tako shvataju kulturu?!

Ne znamo tačno vreme kada je počelo „književno veče“, ali sa snimaka koje smo kasnije videli na društvenim mrežama, Dragoslava Bokana, jednog od učesnika ovog događaja, takođe je preglasna muzika iznervirala te je preko razglasa pozvao da se muzika ugasi. Kako su i mislili da se „književno veče“ održi, a da sa razglasa trešti kao na vašaru? Da li je neko od njih uopšte i bio na nekoj pravoj književnoj večeri i video kako to izgleda? Pitanje je retoričko.

Ukratko ovako je izgledala atmosfera sa one strane ograde. Samo nekoliko metara dalje, drugi svet. Slavija i Bulevar kralja Aleksandra „pucali“ su od šarenih transparenta, pesme i zagrljaja. Tamo su bili studenti u blokadi, porodice s decom, penzioneri. Sa druge strane u neograđenom delu Beograda mladost, smeh, ljubav i zagrljaji. Sloboda. Totalno drugačija energija od one ograđene. Sa Slavije odjekuje tišina nekoliko stotina hiljada ljudi. I dok se bližio čas do kada su studenti dali rok naprednjačkoj vlasti da ukloni Ćacilend i raspiše izbore, niko nije sa sigurnošću znao šta se posle toga očekuje. Nešto posle pola deset studenti su skinuli svoje redarske prsluke i proglasili kraj protesta. Ovoga puta studenti se nisu vratili na svoje fakultete već su ostali sa građanima u daljoj borbi protiv otvorene diktature. Kako kažu, dali su zeleno svetlo. Za građansku neposlušnost.

M.Ljiljanić.


Podeli vest:
5 2 votes
Oceni
guest
0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments