Moj deda Eugen Paul: Priča o zabranjenom psu

Anegdote i priče mog dede kao i anegdote i priče o njemu

Piše Gabrijel Paul

Moj deda Eugen (Jene) me je dosta toga naučio. Oni koji su ga znali kažu da sam isti on, mada ja mislim da samo dosta ličimo. Naravno ako ne računamo njegovu sliku iz vojske i moju iz mladosti gde je Vesna 8moja žena) prvo pomislila da sam na slici ja.

Ovo je priča o Bonzu. Bio je to istarski gonič i po rečima moga dede najpametniji pas koga je ikad imao. Istarski goniči su posle rata bili zabranjena rasa ( ne znam sada) zato što su krvoslednici. Krvoslednici po tragu krvi gone divljač, ne jedu, ne piju, ne odmaraju dok god je ne uhvate. Bonza nisam upoznao (uginuo je pre nego što sam se ja rodio) ali neke priče o njemu su mi ispričali i deda i tata. Bonzo predvodi čopor od deset pasa koji čuvaju mlin. Mlin koji je na kraju sela ili varoši. Ima srcoliku facu i šeretski osmeh nevaljalca kome je sve dozvoljeno ma koliko se ljutili na njega. (negde je postojala jedna njegova slika). Jedini preko dana nije zatvoren u kavez, za razliku od ostatka čopora, i jedini je koji sme da uđe u mlinsku kancelariju. Nikoga ne dira i ne laje na ljude, mlinare i sve ostale koji tu dolaze ali neprekidno imaš osećaj da te kontroliše i da vreba neki tvoj pogrešan potez.

Mlin sa prvim mrakom (zimi ranije, a leti kasnije) prestaje sa radom. Dizel motor se gasi, pomeljari i mlinari odlaze, kapija se zatvara, Bonzov čopor izlazi iz kaveza i optrčava krug po dvorištu i bašti, sada oni čuvaju mlin i kuću do ujutru. E, u takvom jednom obilasku, dok porodica večera, čuje se strašan lavež i jauci. Deda istrčava i vidi da je ceo čopor u magacinu koji služi i kao štala. (sada je tu upravna zgrada pumpe). Ulazi unutra i vidi ceo čopor kako sedi u polukrugu i laje, a iznad jasla na gredi čovek zove u pomoć. Treba vremena da se svi psi (sem Bonza) zatvore i da čovek siđe. Doterao je žito i dok je čekao da ga samelju, zaspao je u štali i ostali su otišli bez njega. Čopor ga je u obilsaku nanjušio i jedva je uspeo da se popne na gredu. Deda ga ispraća na kapiju zajedno sa Bonzom koji ne skida svoj šeretski osmeh sa njuške i kao da mu govori sad si izmakao ali sledeći put…

Druga priča vezana za Bonza je da je prilikom skoka preko bodljikave žice na zidu rasparao sebi stomak. Deda mu je pažljivo vratio creva i ušio ga. Bonzo je do ujutru zubima rasparao sve šavove i povadio sve konce. Nekoliko dana je ležao pored peći i lizao sebi ranu, a kad je došlo vreme za lov samo je ustao kao da ništa nije bilo i pošao je za dedom. Tata kaže da je doživeo nekih 16-17 godina i da je uginuo prirodnom smrću od starosti.

Podeli vest:
5 1 vote
Oceni
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments