Lukovina-kraljica farbi
Piše profesor Dejan Kreculj
Uskrs 1914. godine u južnom Banatu i našem gradu, u vreme kada su se katolički i pravoslavni praznici poklapali, slavio se u atmosferi duboke duhovne radosti i zajedništva. Tadašnji lokalni list Kevevára beleži:
„Pesma i molitva uzdižu se sa usana bogatih i siromašnih, grešnika i pravednika, vernika i nevernika, jer Uskrs je dan kada se duh uzdiže, a srca ispunjavaju ljubavlju i nadom. Narod hrli u crkve, a zvona pozivaju vernike da se okrenu svetloj budućnosti i novom životu. Otvoren je Hristov grob, On je pobedio smrt i vaskrsao da pokaže ljudima da vera u Boga i poštovanje njegovih zakona donosi večni život, koji ni smrt ne može ugasiti.”
Ipak, ta radost prethodila je jednom od najmračnijih perioda u istoriji – Velikom ratu, koji je započeo samo nekoliko meseci kasnije, u julu 1914. godine. Taj rat je označio kraj gotovo šestovekovne vladavine Austrougarske na ovim prostorima, ali i doneo konačno oslobođenje i duboke promene u životu Kovina i njegovih žitelja.


Katolički i pravoslavni Uskrs poklapaju se relativno retko, jer se računaju po različitim kalendarima i pravilima. Katolički se određuje prema gregorijanskom kalendaru, dok pravoslavni koristi julijanski i dodatno pravilo da Uskrs ne može pasti pre jevrejske Pashe. Zbog toga se datumi često razlikuju i do nekoliko nedelja, a poklapaju se u proseku svake treće ili četvrte godine.
U poratnoj Jugoslaviji, nakon Drugog svetskog rata, Uskrs se i dalje slavio, ali je njegova javna proslava bila ograničena zbog zvanične ateističke politike komunističkog režima. Iako je ostao važan praznik za verujuće, njegovo obeležavanje uglavnom se povuklo u privatnost domova i crkvenih zajednica.
Vidljivija i otvorenija proslava Uskrsa u javnosti počela je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, s popuštanjem ideoloških stega i jačanjem verskih sloboda. Tada su se obnovili mnogi narodni običaji, farbanje jaja, porodična okupljanja, liturgije i procesije.
Farbanje uskršnjih jaja prisutno je i kod katolika i kod pravoslavaca, ali se razlikuju vreme i značenje. Pravoslavci jaja boje na Veliki petak, crvenom bojom – simbolom Hristove krvi i vaskrsenja. Prvo jaje, „čuvarkuća“, čuva se do narednog Uskrsa. Katolici jaja boje nešto ranije, a simbolika crvene boje vezuje se za predanje o Mariji Magdaleni, koja je cara Tiberija pozdravila crvenim jajetom kao svedočanstvom Hristovog vaskrsenja.

Za ovaj praznik veže me i jedno lično sećanje – priča mog oca. Kako je detinjstvo proveo u Mramorku, selu u kojem su zajedno živeli pripadnici različitih nacija i veroispovesti, običaj je bio da se na Uskršnje jutro, posle doručka, ljuske od jaja prospu ispred kapije. Iako se znalo koja je kuća čija i ko je koje vere, taj čin bio je poruka dobrodošlice svakome na najradosniji praznik. Taj običaj sam zadržao i ja, kao amanet domaćina kuće – iako ga mlađi često posmatraju sa čuđenjem, jer im je nepoznat.